‘…ruševina ‘propuh’ stanja nalazi se i u Krvavici, malom pitoresknom mjestu udaljenom od Makarske 3 km zapadno. Ovaj objekt nekad je bio vojni hotel, a mislim da je danas u vlasništvu Cluba Adriatic. Dakle, u maloj šumici na samoj plaži nalazi se ovaj, kružno kao svemirski tanjur arhitektonski riješen nekadašnji hotel. Tablu recepcije sam pronašao u jednoj sobi, a objekt ću upamtiti po tome što je prepun perja. Perja na sve strane.’¹
Mjesto Krvavica podno masiva Biokova 60-ih godina postala je ‘domaćinom’ vrlo vrijednog arhitektonskog ostvarenja – Dječjeg pomorskog lječilišta vojnih osiguranika autora Rikarda Marasovića.
Objekt je smješten u neposrednoj blizini plaže od kamenih oblutaka, u velikoj zaštićenoj pošumljenoj zoni. Svojom postavom koristi prednosti terena i pozicionira se u skladu njegovim datostima. Prostori ‘dječjeg svijeta’ spram prostora ‘svijeta odraslih’ formiraju osnovnu strukturu kuće, čine splet odnosa, preklapanja i iznenađenja.
Istaknuto prema moru razvija se sklop ‘dječjeg svijeta’. Njegov ustroj sasvim je neočekivan, inventivan i duhovit, sa rafiniranim prostorima, doživljajima i mjerilom.
Dominatno obilježje dječjeg bloka čini lebdeći kružni volumen visoko podignut nad prizemljem u kojem su smještene sobe stacionara lječilišta za djecu.
Lebdeći prsten položen je na prizemni volumen tlocrtnog ‘L’ oblika koji objedinjuje društvene prostore, kantinu, sobe za dnevni boravak, igraonice i TV salu. Sistemom velikih višekrilnih vrata svi se ti prostori mogu povezati i dodatno proširiti na vanjski prostor. Postav ovog volumena jednostavno ali izuzetno prostorno dojmljivo dijeli prizemlje na zapadni ulazni prostor i istočnu terasu s vrtom. Njegov krov služi kao terasa na razini stacionara kako bi najmanja djeca, koju valja posebno kontrolirati, nesmetano provodila vrijeme na otvorenom.
Podjela prostora prizemlja ispod kružnog volumena ključni je element projekta. Ona odvaja prostor kretanja, cirkulacije, ulaza i kontakta s mjestom od prostora boravka, igre, parka, plaže i usmjerenih vizura. Ulaznim prostorom dominira dvokraka rampa koja, zaobljena u isječku kružnog tlocrta, dinamično povezuje prizemlje s katom. Upravo ta dimenzija zračnog međuprostora stvara reprezentativni karakter ustanove. Svojom geometrijski preciznom linijom rampa koja se nastavlja na kružni hodnik – galeriju soba unosi novu dimenziju posebne atrakcije za djecu, prostor za igru i druženje. Prostori koje formiraju uzdignuti volumen i park koji on obavija stvaraju sjenovite ambijente ugodne za boravak djece, brišući granice prirodnog i artificijelnog ambijenta šume u kojoj se nalaze.
Sobe su organizirane u jedinicama od po 12 kreveta u dvije odvojene prostorije između kojih se nalazi soba dežurnog osoblja, kupaonice i predprostor. Svaki sklop ima svoju terasu u razini krošnji stabala. Svi prostori su direktno zračeni, dok same spavaonice imaju dvostruko osvjetljenje i zračenje. Takav presjek omogućava ‘da svaka jedinica ma na kojem se dijelu prstena nalazila hvata sunce i može se zaštititi od udara vjetra ma iz kojeg smjera dolazio’. ² Drugi važan zahtjev koji je riješen presjekom je zahtjev da se objekt približi mjerilu ambijenta igrom krovnih ploha i usklađenjem visina i veličina pojedinih elemenata lječilišta. Kruna razigranih krovnih volumena s donje strane je smirena ujednačenom zaobljenom plohom koju nose centralno postavljeni stupovi konusnog presjeka. Na taj način cijeli volumen stoji konzolno na obje strane, što pojačava dojam ‘lebdenja’.
Sjeverni dio sklopa dijelom je ukopan u teren koji je u nagibu te je formiran prilazni park koji prelazi preko njegovih krovova. U tom dijelu smješteni su svi servisni prostori: tehnički, medicinski, skladišni gospodarski kao i stanovi osoblja. Dva niska bloka servisnih funkcija formiraju gospodarsku ulicu, preko koje su povezani mostom.
Niski ukopani blok završava četverokatnom stambenom zgradom za osoblje bolnice.
Administrativno-upravni dio objekta sa suprotne strane sadrži prijemni odjel, ambulantu, upravu i kuhinjski blok. Osoblje ima vlastite komunikacije unutar objekta, vlastiti ulaz s natkrivenim trijemom i odvojene linije kretanja. Struktura i mjerilo gospodarskog dijela, obrade i artikulacija njegovih prostora u arhitektonskom i funkcionalnom smislu predstavlja poznati i očekivani prostor lječilišta i ‘svijeta odraslih’.
Sve navedene prostorne kvalitete sintetizirane su u jedinstveno putovanje kroz vrhunsku arhitekturu. Decentan postav na obali, blago odmaknut od plaže i skriven u šumi, dinamična spirala kretanja koja sve prostore čini aktivnima,’ lebdeća’ struktura sa otvorenim prostorom u sredini koja rastvara volumen omogućavajući njegovo povezivanje sa prirodom, inventivna konstrukcija i iznad svega suptilan odgovor na imaginaciju dječjeg svijeta čine ovaj objekt izuzetnim primjerom skladnog i organičnog odnosa arhitekture, pejzaža i sadržaja koji kuća udomljuje.
Dugo je vojska strogo kontrolirala lječilište te je ono bilo nedostupno za mještane i turiste Krvavice. A isto je tako bilo skriveno arhitektonskom interesu i izvan njegovog fokusa. Sličnu sudbinu imali su i brojni drugi vojni objekti koji su se pojavili u javnosti tek demilitarizacijom vojnih struktura. Tim činom vojska je prepustila lokalnim zajednicama, fondovima za privatizaciju i javnim institucijama opus izuzetnih arhitektonskih ostvarenja. U vremenu tranzicije i odbacivanja nasljeđa socijalističkog društva ta izuzetna djela redom su devastirana. Isto se dogodilo i Vitićevim domovima armije, kao i vojnim hotelima, odmaralištima i upravnim zgradama drugih autora.
Bivše Dječje pomorsko lječilište sa svojim uništenim inventarom, razbacanim krevetima, devastiranom staklenom ovojnicom prepušteno je propadanju i iščekuje rušenje. Uništeni dijelovi namještaja terasa, opreme za plažu i sandoline govore o vremenu luksuza koji je pripadao najmlađima i bolesnima.
Nošeno znamenitom makarskom burom, perje dječjih jastuka danas putuje kružnim rampama i hodnicima, dok gradnja bivšeg dječjeg lječilišta iščekuje neizvjesnu sudbinu svjedočeći o vremenu kada su socijalna osjetljivost i arhitektonska ambicija predstavljali samorazumljive sinonime.
Zahvaljujemo Nikoli Radeljkoviću na vrijednim informacijama o objektu, Mari Bošković-Marasović na upoznavanju s radom Rikarda Marasovića, Vinku Peračiću na trudu za pronalazak dokumentacije, Građevinskom odjelu MORH-a u Lori.
1 np Unoffical Tribute To Black Sabbath VA – In These Black Days
Ulomak iz rasprave ‘Anti turizam MA rivijere’ na http://sickofitall.blog.hr